Općenito govoreći, stvarnost nije to što jest, nego ono što smo mi odlučili da jest:

Jedna stara židovka, sjedila je kraj jednog visokog šveđanina i uporno ga fiksirala pogledom. Na kraju ga upita: „Oprostite, vi ste židov?”. „Ne”, odgovori on.
Malo kasnije upita ga ponovo:   „Meni možete reći, znate. Vi ste židov, zar ne?”
A on odgovori: “Uopće nisam židov”.
Ona ga malo prostudira pogledom, pa ponovi: „Sigurna sam da ste vi židov”.
Kako bi bio miran, čovjek izjavi: „Pa dobro, židov sam!”
Starica ga ponovo gleda, odmahne glavom i reče: „Uopće se nebi reklo!”

Najprije donosimo svoje zaključke
A potom tražimo način za opravdati ih.


Cijena rajčica

Jedna žena se sagnula kako bi uzela rajčice sa banka u supermerkatu. U tom trenutku osjeti oštru bol u leđima, ostane blokirana i bolno kriknu.
Jedan drugi kupac, koji se nalazio blizu, nagne se prema njoj i sa znalačkim izrazom lica reče: „Ako mislite da su rajčice skupe, trebali biste vidjeti cijenu ribe!”

Naše reakcije imaju veze sa istinskom stvarnošću
ili s onim što mi smatramo stvarnošću?

Zapisnici sa sjednica VK Neslanovac

Nevolja s našim idealima je što, ako želimo biti na visini svakoga od njih, postajemo osobe s kojima je nemoguće živjeti.

Anthony de Mello