U prvoj poslanici Timoteju Pavao naglašava popustljivost. Nadglednik neka bude popustljiv. Ne ratoboran. Ne tvrd. Ne zahtjevan. Popustljiv. Pavao je sazrio. Gospodin ga je poučio mnogočemu. Najviše školi milosti. Milost podiže i odgaja. Ne mi. Ne ja. Ne čovjek. Ne može nadglednik (episkopos) učiniti ono što može samo milost Kristova napraviti u dušama. Popustljivost daje prigodu milosti. Nepopustljivost unosi ljude u klinč. Svatko drži svoju stranu. Sve je tvrdo. Milost nema kuda proći. Mišići su nategnuti. Na milost se ne računa. Mora se ovo ili ono. Mora se. Treba. Važno je. Mora se. Tako mora biti. Mora se promijeniti. Moralizam. Zakonopoklonstvo. Humanizam. Goli humanizam.
Pavao je sazrio. Duh Sveti je već učinio mnoga čuda u njemu i drugima. Timotej je postao remek-djelo Duha Svetoga. Svi traže svoje. Timotej traži Kristovo. Ne gleda na sebe. Umro je sebi. Sav je za Crkvu i crkve. Sav je za duše. Pavao ne želi da ga đavao prevari. Đavao je nepopustljiv. Neumilan. Nemilosrdan. Ne daje disati. Stiska. Guši. Napada. Moralizira. Zahtjeva. Krist je skroz drukčiji. Krist popušta. Brani. Čeka. Čeka. Nada se. Razumije.
Budite puni razumijevanja i bratskog suosjećanja. Razumijevanja za tuđe slabosti. Polako. Polako. Svi trebaju vremena. Treba se vremena. Rabini kažu da vremenu treba dati vremena. Vrijeme je prevažno. Čovjek nije anđeo. Čovjek raste. Raste kroz padove. Pada i raste u padu. Bog piše krivim crtama. Čovjek treba vremena. Nije stroj. Nije anđeo. Nije čisti duh. Nije čista volja ili čista misao. Čovjek je tijelo. Ima tijelo. Ima palu narav. Čovjek pada. Tijelo ga pritišće. Tijelo ide protiv duha, a duh protiv tijela. To se događa da ne činimo što hoćemo. Radi poniznosti. Jedan čisti duh je pao i više se ne može podići. Bio je svjetlonoša. Lucifer. Pao je i strovalio se do bezdana. Čovjek nije čisti duh. Čovjek je tjelesna duša. Duša i tijelo. Duša u tijelu. Duh, duša i tijelo. To troje. Sve se treba posvetiti. Svo troje pomaže jedno drugom. Tijelo pomaže duhu da se ne uznese. Duh pomaže tijelu da se digne. Preobrazi. Duh prožima tijelo. Čovjek ima palu narav. Pali duh. Palu dušu i palo tijelo. Svo troje. Sve se diže i pada. Polako s čovjekom. Polako s braćom. Polako sa sestrama. Nisu od čelika. Nisu od granita. Od mesa su. Meso su. Imaju mesnu dušu. Polako. Popustljivo. Timoteje, budi popustljiv. Ne ratoboran. Ne.
Milost je jaka. Jaka je kao smrt. Kao stijena. Osloni se na milost. Na snagu milosti. Neodoljivu snagu milosti. Milost vrši učinkovitu prisilu. Ne izvana. Iznutra. Iz dubine. Iz dubine Božjeg bića do dubine čovjekovog bića. Ne sumnjaj u snagu Duha Svetoga. Ljubav je Božja razlivena u srca naša po Duhu svetom koji nam je dan. Duh je lebdio nad pradubinama. Nad bezdanom i ispunjao ga. Iz ništa je stvorio čovjeka. On je prst desne Očeve. Ruka Očeva. Druga je ruka Krist. Kristova milost. Otac stvara iz ništa. Ex nihilo. Stvori glinu i iz gline oblikuje čovjeka, živu dušu. Iz gline. Iz gline i daha. Iz ništa. Riječ Božja je svemoćna. Vjeruj u snagu Riječi Božje. Budi popustljiv. Bog djeluje. Bog ne popušta u djelu spasenja. On uporno djeluje. Stalno djeluje. Osloni se na Njegovo djelovanje. Ne na svoje. Ne na svoju mudrost. Svoj um. Svoju dosjetljivost. Osjećajnost. Ne. Osloni se na Kristovu milost. Svemoćnu Kristovu milost. Slab Božje jače je od ljudi. Ono što nije od onoga što jest. Slabo Božje. Slobodno budi slab. Ne jak. Kad si slab, onda si jak. Takav je Bog. Uništava ono što jest da uspostavi ono što nije. Da se nitko ne bi hvalio. Da svi umuknu pred licem Božjim. Pred Bogom je velika tišina. Tišina. Bog dolazi. Tišina.
Timoteju, ljubljeni sine, raspiruj milosni dar koji si dobio polaganjem ruku starješinstva. Raspiruj milost u sebi. Ona je čudesna. Svemoćna. Svedržiteljska. Nenasilna. Privlačna. Gipka. Prodorna. Odgojiteljica ljudi. Ona bližnje užiže. Žar nam bližnje užiže.