Treći dan uskrsnuo, po Pismima! (Vjerovanje) Kod tumačenja Starog zavjeta moramo uvijek voditi računa da ga je prvi tumačio sam Krist. On je s učenicima proveo četrdeset dana tumačeći im svoje Uskrsnuće pomoću Pisama. Zato su Pisma ključ življenja i razumijevanja Kristova i našega uskrsnuća. Krist je Uskrsnuo (Ha Mešiah kam! - hebrejski) i time je cijelo Pismo ispunjeno. Do Krista, Stari zavjet je prekrivao veo. Krist je rastrgnuo veo (revelatio) i otvorio nam oči za krajnji uvid u Pisma. Sav Mojsije, svi proroci i psalmi uviru u Krista. On im je pravi izvor. On je Mudrost po kojoj je sve stvoreno i koja se nastanila u Izraelu. Duh Isusa Krista uskrsnuloga jedini daje ključ za otvaranja vrela Pisma.
Počnimo od Mojsija. To su knjige Petoknjižja. U knjizi Postanka nalazimo događaj koji nam donosi ganutljivu scenu kad je Jakov prvi put susreo svoju buduću ženu Rahelu. Bio je umoran od puta. Na jednom je proplanku ugledao pastirice i mnogo ovaca (Rahela znači ovca). Kod izvora su pasle svoja stada i čekale da se skupe svi pastiri. Svi pastiri zajedno gurnuli bi kamen s izvora i tada bi mogli napojiti svoja stada. Jakov je bio ćosavi mladić. Odrastao je uz majčine skute. Glavno sredstvo borbe mu je bio jezik, za razliku od njegova brata Ezava koji je bio borac i lovac. Dok je Jakov razgovarao s pastiricama u susret mu je dolazila Rahela. Ljepota njezina stasa i lica duboko ga je pogodila u dušu. Pošao je prema izvoru i sam odgurnuo kamen. Rahela i sve ostale pastirice napojile su svoja stada. „Zatim Jakov poljubi Rahelu, a onda briznu u plač“ (Post 29,11).
Preklopimo li ovaj događaj s izviješćem što ga donosi Ivan o susretu Uskrsnulog i Marije Magdalene, moći ćemo zahvatiti mnogo vode i napojiti mnoge žedne duše. Jakov je rodozačetnik Izraela. Od njega potječe dvanaest sinova od kojih je poteklo dvanaest izraelskih plemena. Krist je novi Jakov, novi Izrael. Od Njega polazi dvanaest apostola, od kojih potječe Crkva, izabrani Narod po kojem se spašava svijet. Prije apostola, uskrsnuće je navijestila jedna žena: Marija Magdalena. Ta je žena vidjela odvaljen kamen s groba i žurno otrčala javiti učenicima da je Krist živ. I Rahela je nakon susreta s Jakovom, i pošto je vidjela odvaljen kamen s izvora, a to je bilo čudo, otrčala Labanu javiti vijest da je tu Jakov. Jakov je bio izabran od Boga za spasenje svijeta. Njegovo traganje za Rahelom nije potjecalo iz požude nego iz poslanja. Krist je došao na svijet iz čiste ljubavi prema našim dušama. Njega je pogodila naša ljepota. Mi smo stvoreni na Njegovu sliku. Bog je pogledom u sebe vidio sliku čovjeka i stvorio ga iz ljubavi (Katarina Sijenska). Bog je ljubav i ljepota. Čovjekova duša je žedna Božje ljubavi i ljepote, kao Raheline ovce vode. Između naših duša i Boga koči se kamen smrti. Tko će nam odvaliti kamen? Odvalio ga je sam Krist. Iz ljubavi prema nama. Snaga Njegove ljubavi učinila je da je ušao u grob. Ljubav je jaka kao smrt. Sve vode ne mogu ugasiti ljubav koju Bog ima prema nama. Kristova ljubav je svladala prepreku smrti i napojila nas sve onim „jedino potrebnim“.
Krist je bio raspet u slabosti, ali je uskrsnuo u snazi. Tako je i Jakov bio slab u tijelu, ali mu je ljubav probudila duh. Snaga Duha je uskrisila tijelo. To isto Duh Sveti čini u našim tijelima. Preobražuje našu slabost. Živimo u slabosti, ali smo jaki. Duh Isusa Krista uskrsnulog ulazi u nas i budi u nama nadljudsku ljubav. To je ljubav koja nas dovodi do suza. Po toj ljubavi plačemo nad svojim slabostima i nad slabostima svih ljudi. Po toj ljubavi želimo spasenje svih, da se napoje sve ovce.
Krist nakon uskrsnuća šalje svoje učenike u cijeli svijet da svim ljudima navještaju Radosnu svijet i da sve ljude krste u ime Oca, Sina i Duha Svetoga. Krštenje je ukapanje u grob i uskršavanje iz groba. Po krštenju nam se vraća izvorna ljepota duše i tijela. Naše tijelo postaje hram Duha Svetoga, a naša duša zaručnica Kristova.
Rahela je izgubljena ovčica. Krist ju je našao. Poljubio ju je i digao na svoja ramena. Sada sa suzama zagovara kod Oca da se sve izgubljene ovce vrate u očinsku kuću.
