Jedna od odlika židovske duhovnosti je i ova: Ne dati tuzi da se dugo zadrži u duši!

Kada se tuga počinje spuštati u dušu oni sugeriraju da se pjeva, pleše, čita Riječ Božja, hodočasti,  i tako ju se tjera od sebe. Svi su psalmi puni poziva na radovanje u Gospodinu, na klicanje i pjevanje. U cijelom psaltiru samo jedan psalam završava u jecaju. Svi su ostali uzletni.

Duša se strmoglavi u ponor, odozdol viče i Gospodin je polako diže do hvaljenja i klicanja u Njemu. Tako, recimo, završava i onaj najstrašniji psalam kojeg je Krist vikao na Križu: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Eli, Eli, lema sabahrtani?

A oni su naši očevi u vjeri. Njihova je duhovnost u temelju naše, kršćanske, duhovnosti.

I druga je odlika njihove duhovnosti da duhovni život treba sličiti na građenje karijere. Onaj tko gradi vlastitu karijeru, ne obazire se mnogo na okolnosti i druge ljude. On sam probija putove. Bori se. Traži načine. Dosjeća se. Ne prepušta se samosažaljenju. Samoinicijativan je. Ne odustaje. I tako dalje, i tako dalje.

Obadvije odlike možemo vidjeti do kraja življenje u Kristovom životu. Osim trenutka Getsemanija i Križa, kod Krista ne vidimo nigdje da se prepuštao tuzi. A i u svemu je bio samoinicijativan. Nije se mnogo obazirao na okolnosti. Probijao je nove putove. Bio je sam protiv svih, ali nije odustajao.

Isto to možemo vidjeti kod Sv. Pavla i kod cijele procesije kršćana koje je zahvatio Kristov Duh.

Židovska literatura ne zna za tragediju, a ima vrlo malo balada. Najtužnija biblijska knjiga, ona o Jobu, završava velikim hvalospjevom i uzdahom klanjanja i čuđenja.

Bježi, tugo, iz moje duše, i dušâ moje braće i sestara! Žalosna Sovo, ostani u crtanim romanima i ne osvajaj naša područja.

Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Gospodina se uzdaj i opet ću Ga hvaliti! Narodi svi, plješćite rukama! Stari i mladi, igrajte u kolu. S njima djevojke s bubnjićima. Plešite i pjevajte. Prema tebi, Grade, sveti! Prema tebi, stupamo, mi hodočasnici!

Radujte se, u Gospodinu! Ponavljam, radujte se! Blagost vaša neka je znana svim ljudima!

Zapisnici sa sjednica VK Neslanovac

Najbolje bi bilo probuditi se vrlo rano, pa trčati ili voziti bicikl. Zrak rano ujutro je tako svjež i čist. Često uključim budilicu. Ona zvoni, ja ispružim ruku, pritisnem gumb za zaustavljanje i vratim se na spavanje. Toliko o ranom jutru i svježem zraku!

Robert Kubica