INTERESI SPOLNOG ODGOJA

Masovni mediji sve češće naglašavaju nužnost seksualnog osvješćivanja mladeži, ukazujući kako je pomanjkanje seksološkog znanja uzrok određenih pojava poput preranog roditeljstva, širenja spolno prenosivih bolesti ili pomanjkanja seksualnog užitka u kasnijem bračnom životu.

Pritom iznose i argument da eventualne negativne posljedice seksualne slobode proizlaze isključivo iz nedovoljne educiranosti o spolnosti. No stvari stoje bitno drugačije …

Pokušaji uvođenja spolnog odgoja u Poljsku počeli su se javljati kao ostvarivanje zahtjeva koje su predložili UN, posebno UNDP (United Nations Developmental Program), Svjetska banka, WHO, pokret Zelenih, Zaklade Ford i Rockefeller, Društvo za razvoj obitelji, koje je poljska podružnica Međunarodne federacije planiranog roditeljstva (International Planned Parenthood Federation). Ovi su zahtjevi preslikani u zaključcima tzv. Platforme za djelovanje – završnim dokumentima Svjetske konferencije o stanovništvu u Kairu (1994.) i Svjetske konferencije o ženama u Pekingu (1995.).



U Poljskoj je 20. siječnja 2009. potpisan Sporazum o promicanju spolnog odgoja (seksualne edukacije) djece i mladeži u poljskim školama. Potpisnici Sporazuma (mnoge udruge i organizacije za promicanje seksualne edukacije) izjavljuju da će zagovarati nužnost izrade i uvođenja sustavnih rješenja kako bi se osigurao opći i obavezni, te dobi prilagođen pristup znanju s područja ljudske seksualnosti utemeljen na međunarodnim standardima ljudskih prava koje su izradili UN, WHO i Konvencija o pravima djece (čl. 2), te da će uložiti napore da pridobiju parlamentarnu većinu za rješenja izrađena od strane Sporazuma (čl. 7).

Zahtjevi navedeni u Sporazumu, praktično su ostvarenje triju ciljeva svjetske politike kojih su žrtve djeca i mladi. To su: (1) globalna sekularizacija društva, (2) ograničavanje rasta stanovništva u svrhu održavanja političke i ekonomske dominacije nad svijetom i (3) ekonomski interesi ostvareni putem izvlačenja profita od iskorištavanja ljudske seksualnosti.

Globalna sekularizacija društva

Prvi cilj – globalna sekularizacija društva – ide u smjeru da se ljudima nametne horizontalna vizija života bez prizivanja na Boga, dakle, života koji ne bi bio „zarobljen“ nikakvim sponama tradicionalnog morala. Radi se o tome da se ljudima oduzme religijska perspektiva cilja i smisla života te duhovne i moralne dimenzije ljudske plodnosti. Ovaj svojevrstan kulturni rat treba dovesti do toga da čovjek na mjesto Boga stavi druge vrednote, npr. novac, seks, društveni položaj, užitak. Osoba, koja u zadobivanju raznolikih iskustava i seksualne naslade vidi jedan od najvažnijih ciljeva svojeg života, biva podložna propagandi i promidžbama te se njome lako manipulira.

Postmodernu viziju čovjeka i svijeta promoviranu u programima spolnog odgoja karakterizira agnosticizam i iracionalizam, spoznajni i moralni relativizam, a sve je to proizvod odbacivanja činjenice postojanja apsolutnih normi, temeljnih vrednota i naravnih zakona. Tako svaki čovjek u području spolnosti može činiti sve što poželi jer on sam određuje što je za njega trenutno dobro. Područje spolnosti čovjeka i njegovih spolnih odnosa ne podliježe moralnoj procjeni, ona se nalazi izvan morala jer ništa nije „zaista“ moralno osim onoga što određena osoba u određenoj situaciji priznaje za moralno. U takvom spolnom odgoju ide se, dakle, za oblikovanjem pozitivnih stavova prema svim oblicima seksualne aktivnosti i otvorenosti prema svim vrstama odnosa, guši se osjećaj nelagode, stida i moralne krivnje, te se također razbija unutarnji otpor prema seksualnim perverzijama putem pozivanja na „kreativno seksualno ponašanje“.

Stajalište da su moralne ocjene isključivo odraz pojedinačnih, subjektivnih uvjerenja dovodi do odbacivanja vladajućeg sustava normi i vrijednosti. Mladima biva nametnuto odbacivanje moralnih vrednota što ih posjeduju odrasli, te kršenje tradicionalne moralnosti kao „potrošene“ i „zastarjele“. Međutim, pod geslom tolerancije mladež se odgaja da se suzdržava od moralnih ocjena te da prihvati sve raznolikosti u okviru izražavanja i zadovoljavanja seksualnih potreba i alternativnih stilova života uz poticanje na „kreativnu seksualnu aktivnost“.

Spolno područje biva tretirano kao neiscrpni izvor doživljaja koji se moraju na sve moguće načine maksimalizirati. Podređivanje života postizanju sreće povezuje se s prihvaćanjem utilitarnih i materijalnih vrednota (Op.ur. "Utilitarizam je etička teorija koja kaže da svako djelovanje mora biti usmjereno povećavanju opće sreće ili dobrobiti društva. Međutim, nemoguće je sa sigurnošću procijeniti da li će neki postupak u budućnosti proizvesti pozitivne ili negativne učinke"). Drugi ljudi se procjenjuju u kategorijama „roba za prodaju“ ili „najam“, „predmet požude“ ili „predmet užitka“. Područje spolnosti postaje terenom potrošnje i trgovine, poljem na kojem vladaju zakoni ponude ipotražnje konkurencije. Zato se u programima spolnog odgoja podučavaju seksualne tehnike gdje međuspolni odnosi bivaju uglavnom shvaćeni u kategorijama smanjivanja napetosti i „igre udvoje“ te razdvajanja seksualnih aktivnosti od braka i prokreacije (stjecanje vještina zaštite od trudnoće i spolno prenosivih bolesti).

Potrošački pristup vodi i k prihvaćanju kriterija „više znači bolje“, „drugačije znači bolje“, „raznoliko znači bolje“, pa je tako biseksualnost kao iskustvo „bolje“ jer obogaćuje više nego heteroseksualnost. Čovjek biva obdaren pravima bez obaveza, te budući da ona nemaju transcendentalni izvor, moraju, dakle, biti osigurana izglasanim zakonima. Na takav se način u spolnom odgoju utiskuje uvjerenje o pravu na abortus, sterilizaciju, razvod, bračnu nevjeru, posjedovanje djeteta, umjetnu oplodnju, prostituciju, eutanaziju i kontrolu rađanja.

Kritizirajući tradicionalne vrijednosti, zagovornici spolnog odgoja kritiziraju obitelj i Katoličku Crkvu. Pokušava se izgurati religijski i obiteljski odgoj na margine te se podriva njihov autoritet. Ukoliko bi ipak Crkva ili obitelj htjele zaštititi djecu od izopačenosti, bivaju osuđene da su preosjetljive, histerične, zastarjele i nazadnjačke.

Ograničavanje rasta stanovništva

Drugi je cilj institucionalizirane forme spolnog odgoja depopulacija svijeta. Skriveni je razlog depopulacijske politike želja da razvijeni Sjever sebi osigura političku i gospodarsku nadmoć nad Jugom.

Dinamični porast stanovništva u manje razvijenim državama zapažen je kao čimbenik koji ugrožava resurse prirodnih bogatstava neophodnih za gospodarstva visoko razvijenih država te kao ugrožavanje održivosti njihovog visokog standarda života.

Osim toga, dinamično rastući mlađi naraštaj u tim državama mogao bi zahtijevati veću pravednost u podjeli tih dobara, blokirati vlastitu jeftinu radnu snagu i pobuniti se protiv otimačkog gospodarenja koje uništava njihove prirodne resurse. Zbog straha od biološke vitalnosti Juga i gubitka dominacije nad svijetom, države Sjevera (koje same izumiru jer ne žele rađati djecu) promiču mit o globalnoj opasnosti od prenapučenosti svijeta.

Tako je spolni odgoj postao element demografske politike. Kako bi se uvjerilo ljude da izbjegavaju rađati djecu, mora se utjecati na njihove pozitivne stavove o kontracepciji vrlo rano, kada vrijednosti i norme o spolnom životu još nisu oblikovane.

Ekonomski interesi

Ciljevi spolnog odgoja skriveni su iza gesla koja izražavaju brigu oko dobra mladeži. Međutim, takav spolni odgoj izaziva suprotni učinak. Adolescent razbuđen spolnim odgojem, potican na ranu aktivnost i inicijaciju na tom području, te uvjeren u valjanost tzv. sigurnog seksa, brzo postaje korisnikom ginekoloških ili uroloških ambulanti te potrošačem kontracepcijskih i stimulativnih sredstava kroz mnoga nadolazeća desetljeća. Ponekad će upotrijebiti abortus te će se kasnije radi komocije uteći sterilizaciji. Kada mu dosadašnja seksualna iskustva postanu dosadna, potražit će pornografske časopise, nazvat će seks telefon, otići će u sex shop ili javnu kuću, potražit će erotsku masažu, ulogirat će se u internetsku mrežu virtualne pornografije. Psihičke seksualne smetnje podvrgavat će specijalističkoj terapiji. Ako naiđe na poteškoće glede ostvarenja svojih prokreativnih planova, iskoristit će neku umjetnu ili alternativnu oplodnju. Zahvaljujući prenatalnoj dijagnostici i selektivnom abortiranju osigurat će si rođenje djeteta odgovarajuće kvalitete.

Raznovrsni eufemizmi trebaju izbrisati granice između moralnog dobra i zla određenih radnji („prekid trudnoće“ umjesto „ubojstva djeteta“, „dostojanstvena smrt“ umjesto „eutanazije“, „svjesno ili odgovorno roditeljstvo“ umjesto „kontracepcija“, „međugeneracijski seks“ umjesto „pedofilija“ itd.).

Štetne posljedice spolnog odgoja

Jedan od argumenata za uvođenje spolnog odgoja u škole jest tumačenje da ćemo tako ograničiti broj frustrirane mladeži koja „bi htjela, ali ne zna kako“, „umanjit ćemo broj neželjenih trudnoća“, „spriječit ćemo AIDS“. Međutim, statistike država, gdje je već uveden spolni odgoj, suprotne su od ovog propagandnog trika. Usprkos dugoj tradiciji spolnog odgoja u školama te usprkos pristupačnosti kontracepcijskih sredstava (čak i besplatnih), broj neželjenih trudnoća i spolno prenosivih bolesti neprestalno raste upravo u zemljama koje najviše investiraju u spolni odgoj i dostupnost kontracepcije

Izračunato je da svaki milijun dolara, koji je uložio Centar Međunarodne federacije planiranog roditeljstva, povećava broj tinejdžerskih trudnoća za 2.000, što se događa u prosjeku dvije godine nakon financijske investicije. Neovisno o takvom spolnom odgoju, broj neželjenih trudnoća uz korištenje kontracepcije kod mladeži, nekoliko je puta veći nego kod odraslih. Rezultat je da trećina tinejdžerki uz upotrebu kondoma zatrudni u prvoj godini korištenja te vrste kontracepcije. U Velikoj Britaniji, gdje su u posljednjih 15 godina na spolni odgoj potrošili 165 milijuna funti, broj maloljetničkih trudnoća je najveći u Europi. (Rogacin, Gajzdiński 2005).

Programirani spolni odgoj koji se provodi u školama u sustavu obaveznog obrazovanja nosi sa sobom mnoge štetne posljedice na mlade - zdravstve, psihološke, društvene i pravne.
Zdravstvene posljedice

Spolni odgoj prešućuje činjenicu da mlada, tek sazrijevajuća djevojka nije još imunološki pripremljena na spolne odnose. Nezrelost imunološkog sustava uzrokuje veću stopu zaraze (gonokokom, klamidijom, HPV-om i herpesom), čije dalekosežne posljedice mogu biti neplodnost, vanmaterična trudnoća, dugotrajni trbušni bolovi, infekcija ploda, karcinom vrata maternice i smrt žene (članak u Medical Tribune 1993). U SAD bilježi se godišnje 3 milijuna zaraženih maloljetnica.

S druge strane, proklamiranje ideje tzv. sigurnog seksa te promicanje „rješavanja“ neželjene trudnoće abortusom, povećava broj maloljetnih osoba zahvaćenih dramom abortusa. Treba znati da svaki 7. abortus kod mladih djevojaka završava neplodnošću što je značajno veće nego kod zrelih žena. Osim toga, psihološke posljedice abortusa kod maloljetnih djevojaka su češće i jačeg intenziteta te terapijski puno teže.

Psihološke posljedice

Spolni odgoj uveden u osnovnim školama narušava prirodni period tzv. „seksualnog spavanja“ (od 10. do 12. godine života), otežavajući pravilan psihoseksualni i društveni razvoj. On u djetetu prijevremeno budi erotizam i narušava odnose među kolegama; simpatiju, prijateljstvo, romantičnu ljubav i uzvišene osjećaje. To što djeci i mladeži odrasli javno prenose spolno znanje, uvjerava ih da odrasli prihvaća njihovu seksualnu aktivnost te je kao takvu smatraju ispravnom u svakom razdoblju razvoja, stvarajući varljivo uvjerenje da takvo njihovo ponašanje nema nikakvih posljedica ako se osiguraju kontracepcijom.

Takav stav odraslih potiče ranu seksualnu inicijaciju i eksperimentiranje u tom području sa svim psihološkim posljedicama poput npr. pomanjkanja sposobnosti samokontrole i preuzimanja odgovornosti za drugu osobu, odustajanja od heteroseksualnih ponašanja, te traženja sve više novih perverznih načina zadovoljavanja seksualnih potreba.

Prikazivanje seksa kao načina ispunjenja slobodnog vremena ili igre (SR, Nauk o masturbaciji) otežava oblikovanje viših osjećaja u odnosu na suprotni spol. Takav prikaz seksualnog područja kao izvora satisfakcije bez obaveze, laže mladom čovjeku i uzrokuje frustriranost čije su posljedice mnogobrojne. Kod mladih su zapažena agresivna ponašanja usmjerena prema sebi i drugima, pojave teške depresije, gubitak osjećaja smisla života, stav nihilizma itd..

Odrastao čovjek, prikazujući u okviru školskog naučavanja svoju angažiranost u području seksualnosti „katapultira“ djecu u svijet problema odraslih koji su često na granici patologije. Djeca nisu u stanju sve to shvatiti, psihički asimilirati te ih rješavati sama za sebe.

Takav snažan ambivalentan odnos prema tom vitalno važnom području života, poistovjećen s dva suprotna osjećaja „privlačnosti i odbojnosti“, kao i odnos prema drugom čovjeku kojeg se istovremeno želi i izbjegava zbog opasnosti kakvu stvara njegova spolnost i plodnost, grade klasičnu situaciju živčanog sloma.

Spolni odgoj u nekim zemljama postaje institucionaliziran način seksualnog zlostavljanja, jer niti roditelji niti dijete nemaju mogućnost spriječiti ili braniti se pred neželjenim informacijama ili poticajima koji im narušavaju osjećaje stida i privatnosti, te narušavaju sustav normi i vrednota oblikovanih u obitelji. Time što odrasli koriste svoju nadmoć i zarobljavaju učenike seksualnim poticajima, oni izobličavaju dječju psihu, pa se to može smatrati oblikom seksualnog iskorištavanja, slično fizičkom napadu. Ipak, emotivno i verbalno nasilje ima puno šire i dalekosežnije posljedice od fizičkog nasilja.

Društveni učinci

Gore prikazani učinci školskog spolnog odgoja, koji se odnose na fizičko i psihofizičko zdravlje, imaju svoje posljedice i na društvenom planu, što potvrđuju sociološka istraživanja te iskustvo država gdje se provodi spolni odgoj.

Statistički podaci ukazuju na postojanje veze između uvođenja spolnog odgoja i porasta patoloških oblika seksualnih ponašanja kod djece i mladeži, silovanja, žrtava seksualnog nasilja, nikotinizima, alkoholizma, narkomanije, ovisnosti o lijekovima, konflikata s odraslima, kriminala, bježanja od kuće, prekida školovanja, broja suicida, nužnosti liječenja zbog živčanog sloma, posebno zbog depresija i fobija, poremećaja ishrane (bulimija i anoreksija) te porasta broja neželjenih trudnoća.

Činjenica jest da se međugeneracijski konflikti povećavaju zbog suprotstavljanja moralnim savjetima odraslih ljudi, na što se mladež poziva u okviru spolnog odgoja,.

Antagoniziranje djece i roditelja, dijeljenje djece od utjecaja roditelja, umanjivanje njihova autoriteta, javljaju se kao posebno demoralizirajuće posljedice spolnog odgoja. Učestalo brisanje razlika među spolovima u okviru spolnog odgoja, kao i dijeljenje seksualne aktivnosti od institucije braka, vode prema potpunoj promjeni životnih uloga koje proizlaze iz spola te ruše sve do sada postojeći model obitelji.
Pravne posljedice

Spolni odgoj ima također pravne posljedice jer krši pravo djeteta na neporemećen razvoj, krši temeljno pravo roditelja na odlučivanje kakvim odgojnim utjecajima podliježe njihovo dijete te također onemogućuje zaštitu pred djelovanjem koje narušava njihovu psihu („Mitovi spolnog odgoja“). Država koja uvodi spolni odgoj uzurpira sebi kompetencije roditelja i krade njihova roditeljska prava umjesto da pomaže roditelje u pripremi djece na odgovorno korištenje vlastite spolnosti i plodnosti (Rybińska, Gmiter 2011.).

dr. Dorota Komas-Biela - psiholog, član Pedagoškog Instituta Katoličkog sveučilišta Ivana Pavla II u Lublinu

Izvor: Dorota Kornas-Biela, „Skutki edukacji seksualnej,“ Wychowawca, 5/2011. http://www.wychowawca.pl/miesiecznik_nowy/2011/05-2011/01.html

Literatura
Donohue W., Why we have an increase in teenage pregnancy. Public School Sex Education: A Report, Tupelo: American Family Association, 1991, nr 2, s. 6.

H. W. O wychowaniu seksualnym w Ameryce, „Tygodnik Powszechny”, 1993, nr 40: 2.
Grzelak Sz., Profilaktyka ryzykownych zachowań seksualnych młodzieży. Aktualny stan badań na świecie i w Polsce, Rubikon, Kraków 2009.

Kornas-Biela D., Edukacja seksualna w szkole wyzwaniem dla współczesnej rodziny, [w:] Rodzina w zmieniającym się społeczeństwie, pod red. P. Kryczki, Lublin: Wyd. KUL, 1997, s. 231-252.

Kornas-Biela D., Aborcja i eutanazja - dramat współczesnej cywilizacji, [w:] Eutanazja a opieka paliatywna, pod red. A. Biela i in., Lublin: Wyd. KUL i AM w Lublinie, 1996, s. 163-172.

Mity edukacji seksualnej, „Służba Życiu” nr 1/2002, s. 15-17, www.pro-life.pl.

Mosbacher B., Teen pregnancy and school-based health clinics. Public school sex education: A Report, Tupelo: American Family Association, 1991: 6-9.

SR, Nauka onanizmu (Hiszpania) za: http://www.makbet.pl/artykul/2747/nauka-onanizmu

Rogacin W., Gajdziński R. A., Dzieci z dziećmi. Filmy porno w szkole czy promowanie dziewictwa?, „Newsweek”, 16.10.2005, s. 38-41.

Rybińska A., Gmiter M., Lekcje o seksie albo więzienie, „Rzeczpospolita”, 10.03.2011, za: http://www.rp.pl/artykul/28,624774.html

Willke J. C., Aborcja. Pytania i odpowiedzi, Gdańsk: Human Life International - Europa, 1990.

Wczesny seks przyczyną niepłodności, art. w: „Medical Tribune”, 1993, 7/8: 1-2.

Prenešeno sa mrežnih mjesta

http://zdravstveniodgoj.com/news/interesi-spolnog-odgoja
http://zdravstveniodgoj.com/news/interesi-spolnog-odgoja

Interesi spolnog odgoja PDF

Zapisnici sa sjednica VK Neslanovac

Jasno je kako se u slučaju homoseksualnih aktivista ne radi o nekim finim ljudima koji zastupaju toleranciju, već o radikalnim fundamentalistima koji su za ostvarenje svojih ciljeva spremni zanijekati građanima temeljna ljudska prava: slobodu govora, slobodu savjesti i slobodu vjere.

Varro Vooglaid