Postoji jedna zanimljiva pojava u hrvatskom društvu, a možemo je nazvati „to nije moj posao“. U istom obliku se pojavljuje i u našem kvartu pa ćemo pokušati razumjeti o čemu se tu zapravo radi.
Mnogi naši susjedi, nezadovoljni su isto tako mnogim stvarima u kvartu. Nezadovoljni su lošim asfaltom, nedostatkom mjesta za parkiranje, rijekama automobila u tranzitu, psećim izmetom po ulicama, nedostatkom mjesta za istrčavanje pasa, napola dovršenim mnogim ulicama, nedostatkom kanalizacijskih priključaka, nedostatkom mjesta za igru balota, nedostatkom bilo kakvih društvenih događanja npr. turnira, zabava …. nezadovoljni su radom vijećnika i vijeća kotara u cjelini …
Zaista, mnogi su razlozi za nezadovoljstvo.
Ali kada se upita što bi ti učinio u određenoj situaciji, ili zašto sam nešto ne učiniš, najčešći odgovor je onaj prijespomenuti „to nije moj posao“. Mnogi vole pričati o ovome ili onome, kritizirati ovo i ono, ovoga i onoga, ali učiniti nešto konkretno …. e to je teško. On bi ovo on bi ono, on bi ovako on bi onako i tako dalje, ali sve na riječima. Kada se poziva na konkretno djelovanje, malo je (ili nimalo) onih koji se jave, koji žele nešto učiniti i koji na kraju nešto i učine.
Kako nezadovoljni mogu doprinijeti boljitku našeg kvarta?
Ljudi koji su okupljeni oko ovoga portala nisu od ovih koji se samo žale, nego rade sasvim konkretno na dobrobit sviju, ulažući veliki trud i puno svoga slobodnog vremena. Svi koji prate portal i pripadajuću stranicu na Facebook-u već su upoznati s tim pa ovdje nećemo o tome. Ovdje nas zanima kako postići da i drugi, koji su neaktivni i nezadovoljni, doprinesu boljitku našeg kvarta.
Odgovor na to pitanje za nas uglavnom ostaje nepoznat i nakon 7 godina pozivanja ljudi na sudjelovanje. Ipak se ne predajemo i ustrajemo u pozivanju.
Lakše je brontulat nego radit
Teško nam je shvatiti da mnogi samo negoduju i optužuju druge iako je svakome jasno da od toga nema baš nikakve koristi. Zašto ne bi učinili nešto, svatko prema svojim mogućnostima i afinitetima?
Zašto proslavu godišnjice smrti posljednjeg poginulog hrvatskog branitelja Ante Bužančića u Neslanovcu organiziraju veterani vojne policije kojoj je Ante pripadao, a ne mi, stanovnici kvarta?
Zašto se neki ljudi sami organiziraju i čiste od korova i smeća neka područja, dok vijeće kotara o tome nema pojma? Zar ne bi upravo vijeće kotara trebalo voditi takve akcije?
Zašto mnogi drugi kvartovi proslavljaju svoje dane višednevnim događanjima, sportskim turnirima, priredbama, predavanjima, projekcijama filmova, pučkim feštama, tombolama itd. a u nas jedino misa, procesija i pučka večera? Zar u Neslanovcu nema nikoga tko bi mogao organizirati nešto kako bi se dostojno i zajedno proslavio blagdan svetog Marka, zaštitnika naše župe?
Mi vjerujemo da takvih osoba u Neslanovcu ima, ali ih treba potaknuti i povezati. Upravo to i pokušavamo, potaknuti ljude da se aktivno uključe u neke aktivnosti i povezati ih. Pri tom nudimo naše internetske resurse, ovaj portal, stranicu na Facebook-u, kanal na Youtube-u, Twitter i elektronički bilten Neslanovca (newsletter). Ako je netko uložio veliki trud i rad u stvaranje svega spomenutog, onda barem neka što veći broj ljudi ima koristi od toga.
Svaka osoba, svaki prijedlog, svaka pomoć, svaka kritika …. i sve drugo nam je dobrodošlo. Ovo nije kvart samo nas nekolicine, ovo je i VAŠ KVART!
