Puši se u svim kafićima

Nepušači opet POPUŠILI!

Ovih dana u Slobodnoj Dalmaciji objavljen je članak u kojem novinarka sugerira da „zakon o ograničenoj uporabi duhanskih proizvoda polako, ali sigurno ‘dogorijeva do noktiju’, ugostitelji cigaretama jednostavno ne mogu stati na kraj“.

To dokazuje razgovorom s vlasnicima nekolicine splitskih kafića, koji ponavljaju fraze koje smo već mnogo puta čuli. Kao: morali su otpustiti konobare, u kriznim vremenima treba ljudima ostaviti barem taj gušt, kafići bi ostali prazni itd. itd. Novinarka likuje, jer pušači i dalje nesmetano puše gdje god žele.

Nigdje ne spominje da se radi o kršenju zakona., koji je u Hrvatskoj donesen već drugi put (?), a krši se bezobzirno kao da nikada nije donesen.
Jedino čitajući komentare čitatelja ispod članka, čovjek može pročitati nešto što doista ima smisla.

Npr:

  • Gosparmlini : Zašto novinar piše ovaj članak kao da 100% ljudi puši? Dali novinar misli da je u redu da 100% ljudi udiše dim cigarete iako svi nisu pušači? Zašto novinar nije zabrinut za one kojima ne odgovara dim od cigarete, nego za „jadne pušače“, koji kao nemaju gdje zapaliti (a imaju prostor za pušače i mogu uvijek izići vani pušiti)?
  • Gosparmlini : Zakon i nije napravljen da se štiti pušače, nego da se zaštiti nepušače! Po meni su žrtve nepušači koji su došli provesti se, a zauzvrat su stajali u dimu i smradu egoista koji ne mare za druge ljude
  • bellygunner : Treba voditi računa o pravima onih koji ne uživaju u smradu i dimu cigarete, a ne obratno....
  • ziggy stardust: Stvar je vrlo jednostavna, ali  je 90% pušača iz vlastitog komoda i egoizma ne želi vidjeti. Meni kao nepušaču dim cigarete smrdi i loše se osjećam kad sam prisiljen ga udisati. Nemam ništa protiv pušača i jasno mi je da pušači svoju naviku imaju pravio konzumirati Ali kafići, restorani i klubovi su javni prostori u koje zalazim i ja kao nepušač i tamo sam izložen teroru pušača usprkos zakonu koji to regulira , čak i u spalladiumu na koncertu nisam mogao uživati jer pušači su oko mene pušili. I sad umjesto da sami pušači , kao u nekim drugim zemljama, primjer Slovenija, prihvate ovaj zakon i poštuju ga u znak solidarnosti i pristojnosti prema nepušačima, oni ga od prvog dana dočekaju na nož i konstantno ga krše…

Poražavajuće je da nepušači, kojih je u ovoj zemlji više nego pušača, moraju trpjeti teror pušača, iako postoji zakon koji to precizno regulira. Zašto se bar zakon ne provodi, ako već kod pušača ne postoji svijest da oni svojim ponašanjem (pušenjem) čine štetu drugim osobama?

Goethe je lijepo rekao: „U pušenju ima zlobne neučtivosti i drske asocijalnosti.
Pušači kuže zrak nadaleko i naširoko i guše svakog časnog čovjeka koji nije u stanju da u svoju obranu i sam puši
“. Ali to su bila neka druga, ljepša vremena, u kojima egoizam nije bio najizraženija ljudska osobina.

Živio sam dugo u Italiji, gdje je ondašnji hrabri ministar zdravstva, Girolamo Sirchia, donio zakon o "Zaštiti zdravlja nepušača", koji je narod „prekrstio“ u „zakon protiv pušenja“.
U prvoj godini primjene, 2005. zakon i sam ministar, doživljavali su mnoge napade uvrijeđenih pušača i predstavnika duhanske industrije. U mnogim televizijskim emisijama, protivnici zakona, bombardirali su gledatelje katastrofičnim proročanstvima o drastičnom padu zarade ugostitelja, o praznim kafićima, otpuštanjima  tisuća konobara, o nedopustivoj diskriminaciji pušača itd. Sve te prijetnje ponavljali su i dalje ponavljaju naši zagovaratelji posvemašnjeg dimljenja, kakvo imamo još i danas, usprkos zakonu.

Ništa od toga u Italiji se nije dogodilo. Promet ugostiteljima nije drastično pao, kafići nisu prazni, konobari  nisu otpuštani u značajnijem broju ….
Zašto netko misli da bi u nas bilo potpuno drugačije, ako znamo da u Italiji ljudi imaju sličan mentalitet našem dalmatinskom? I oni vole na svoj način „tumačiti“ zakone, prilično su opušteni i komodni, kao i mi u Dalmaciji, ali ipak poštuju zakon.

Danas, nakon 6 godina primjene zakona, Italija se može pohvaliti značajnim rezultatima: značajno je smanjena prodaja cigareta (-12%), iako je broj pušača stabilan i kreće se oko 22%-23% pučanstva. (podaci Ministarstva zdravstva http://www.salute.gov.it/)

Ali, što je još važnije, u Italiji su pušači svjesni da je njihova navika problem, pa se trude što manje smetati drugima svojim lošim navikama. Svi moji prijatelji pušači u Italiji, već više od desetljeća u svojim kućama ne puše, nego iziđu na balkon ili u dvorište pušiti. Vrlo slično se ponašaju i moji prijatelji pušači u Poljskoj, iako je kod njih zakon stupio na snagu tek nedavno, 15.11.2010.

Hrvatska je specifična, jer se nigdje nije dogodilo da se donese zakon, pa se povuče. Zatim se donese drugi put, pa se ne provodi. Tako su kod nas nepušači ponovo POPUŠILI!

Zapisnici sa sjednica VK Neslanovac

Redarstva - komunalno i prometno

Komunalni redar za GK-a Neslanovac je JOSIP GABELICA, mob. 091 455 9603

Prometno redarstvo, dežurni telefon 021 682 576

Referentica za redarstvo je MARIJA KOKAN, tel. 021 310 158

Jednom kada se dopuste brakovi homoseksualaca, oni dobivaju pravo na djecu, a budući da su istoga ili nepoznatoga spola ili neodređenog spola, oni dobivaju pravo da se iz javnih dokumenata izbrišu pojmovi majka i otac.

dr. Matko Marušić