Svi smo u nekoj potrazi za neobičnim, bizarnim, fantastičnim, luckastim, šenutim, posebnim i tomu slično. Zato su serije, kao Dr. House, među najgledanijima, S. Holmes, onaj engleski detektiv, plijeni pažnju, Tarantino, G. Marquez, Spielberg … Gospodar prstenova … Nema kraja popisu osoba i uradaka koji nas uvijek iznova izazivaju upravo zato jer su neobični i posebni.
Pa ipak, postoji jedna osoba i ujedan uradak koji je iznad svih tih neobičnosti. Ta osoba je Isus Krist, a njegov glavni uradak je uskrsnuće. Zamislimo, On je niknuo iz naroda koji je drukčiji od svih drugih naroda, a to je Izrael. Dok su svi narodi imali mnogo božanstva, Izrael je jedini imao jednog Boga. Dok su svi narodi na svakom humku imali neki hramić s nekim likom ili nekom stvari, dotle je Izrael imao samo jedan Hram i to s nevidljivim Bogom. U Svetinji nad Svetinjama je postojao Kovčeg, ali Bog se nije vidio. O posebnosti i neobičnosti Izraela moglo bi se nabrajati godinama jer je od početka do kraja drukčiji.
A u tom Izraelu Isus Krist je najposebnija pojava. Jedini je On tvrdio da je Sin Božji i Sin Čovječji. Kod Njega je sve, od početka do kraja, čudesno i čudno, neustaljeno i neprilagođeno. A vrhunac je u Njegovu uskrsnuću. Izraelci su u Njegovo vrijeme vjerovali u uskrsnuće - u posljednji dan. Bilo je i struja koje su i to nijekale, kao saduceji. Međutim, baš nitko nije imao u mislima i mašti osobno uskrsnuće, sada, a da se ne vraća u prijašnji način života. U Starom Zavjetu imamo događaje uskrsnuća s Ilijom i sinom one udovice, ali je to bilo oživljavanje. Sam Ilija je uzišao na nebo. Nešto slično je bilo i s Henokom.
Krist je iznenadio do kraja i one koji s Mu bili najbliži. Svi su ostali pod šokom. Premda im je često govorio da će uskrsnuti, očito je da tu činjenicu nisu mogli dobro ni registrirati. Kristov uskrsnuće je, bez sumnje, najneobičniji događaj u čovječanstvu. Ne postoji ništa ni približno slično. Sva se naša vjera temelji na Njegovom uskrsnuću. Znamo onu Pavlovu: Ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je naša vjera. Jedimo i pijmo jer sutra ćemo umrijeti.
Grci, koji su dominirali u Kristovo vrijeme, nisu imali nikakav pojam o uskrsnuću. Za njih je uskrsnuće tijela bila nezamisliva i glupa stvar. Slavni Sokrat je pobijedio umiranje jer se radovao oslobađanju od tijela, ali nije pobijedio smrt. Krist je pobijedio smrt. Živ je! On je živ na drukčiji način. Moglo bi se reći: na potpuno drukčiji način. Više ne umire. Uskrsnuo je i tijelom. Magdalena mu prepoznaje glas što znači da je potpuno isti čovjek, ali skroz naskroz drukčiji čovjek. Tijelo mu je kao i prije smrti, ali je ujedno i potpuno drukčije. Svi znaju da je On, ali svi se čude kako to da nije onaj isti kao prije. Uskrsnuće je najradikalnija novost koju smo susreli.
Koga više zanima o ovome, neka otvori Evanđelja i lista ih s paralelama i ostat će iznenađen koliko će neobičnosti susresti. I te će ga neobičnosti još više učvrstiti u vjeri da je Krist jedini, iznad svih, i da po Njemu jedinom naš život nije niti malo bezvezan, apsurdan, uzaludan i nepodnošljivo dosadan. Vjera u Njega baca nas u avanturu nad avanturama. Tko ima uši da čuje, neka čuje!
