Naravno da nije kasno za lustraciju
Iako se svi mediji i političari u Hrvatskoj upinju godinama uvjeriti Hrvate da se u Hrvatskoj lustracija ne može provesti, jer je zakašnjela dvadesetak godina itd itd, čini se da i druga strana, ona koja se zalaže za obveznu lustraciju, pomalo dolazi do riječi. Predsjednik najpopularnije stranke u Hrvatskoj nedavno je najavio lustraciju kada oni dođu na vlast. Iako se takva najava čini nedorečenom svima koji su upućeni u postupke lustracije u drugim zemljama gdje je ona uspješno provedena ili se provodi, sama njena najava je dobra za hrvatsku demokraciju.
Urbana desnica i lustracija
Splitska udruga Urbana desnica jedan je od najupornijih zagovornika lustracije u Hrvatskoj. Ovdje prenosimo njihova najčešća pitanja i odgovore glede lustracije.
Što točno označava pojam lustracije?
Lustracija je provjera i uklanjanje iz javnog političkog i medijskog života onih osoba koje su bile aktivne u službi totalitarnih režima (npr. članovi komunističke partije, službenici njihovih tajnih službi i njihovi doušnici). Provodi se u nekim državama Europe počevši od pada realsocijalističkih režima kao dio opće dekomunizacije društva, a ranije je provedena i pri denacifikaciji poratne Njemačke.
Lustraciju su nakon pada željezne zavjese od svih bivših socijalističkih zemalja najdosljednije provele Poljska, koja je potom doživjela i najveći rast gospodarstva i svog geopolitičkog utjecaja te Njemačka u svom istočnom dijelu. Više o samom poljskom modelu provedbe lustracije možete saznati u Odgovoru poljskog Instituta nacionalnog sjećanja.
Znači li to da se lustracijom ujedno i osuđuje totalitaristički komunistički režim?
Totalitaristički komunistički režim, kao i svi zločini počinjeni za vrijeme tog režima osuđeni su Deklaracijom o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990. godine. Usvojena je 30. lipnja 2006. godine od strane Sabora Republike Hrvatske.
Pravni temelj ove Deklaracije je sadržaj Rezolucije 1481 o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih poredaka (režima) koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 25. siječnja 2006. godine.
Uzmemo li u obzir usvojenu Deklaraciju i europsku Rezoluciju 1481, imamo čvrst pravni temelj za donošenje hrvatskog Zakona o lustraciji. Naročito uzmemo li u obzir činjenicu kako su takav zakon usvojile gotovo sve europske zemlje bivšeg Istočnog bloka.
Hoće li to značiti progone i ustavnu diskriminaciju svih pripadnika bivšeg totalitarističkog režima?
Lustracijski zakon temeljen je na Ustavu RH.
Svi pripadnici bivšeg totalitarističkog režima neće moći obnašati javne funkcije niti sudjelovati u radu javnih hrvatskih medija. Ukoliko su bili samo pripadnici npr. komunističke partije, a da pri tom nisu počinili zločine, neće ih obuhvatiti sudski procesi. Moći će se nesmetano baviti privatnim poslovima, ali javne funkcije neće moći obnašati.
Ukoliko se utvrdi kako su sudjelovali, poticali ili činili zločine za vrijeme totalitarističkog režima, tada će biti obuhvaćeni sudskim procesima.
Ustavom RH ograničavaju se prava i slobode ukoliko se radi o zaštiti slobode i prava ljudi, zaštite pravnog poretka, javnog morala i zdravlja (članak. 16.). Prava i slobode se prema Ustavu RH mogu ograničiti zakonom.
Na koji način će se vršiti provjera osoba iz bivšeg totalitarističkog režima i tko će je vršiti?
Prije svega, usvajanjem Zakona o lustraciji, otvorit će se svi arhivi bivše totalitarističke tvorevine i oni će postati javni. Kao što je to postao registar branitelja.
Po službenoj dužnosti te arhive će pregledavati neovisni istraživački tim organiziran u obliku Instituta (Institut se osniva prema Zakonu o ustanovama). Članovi tog istraživačkog tima okupljeni unutar Instituta bit će podređeni Statutu kojim se propisuje njegovo unutarnje uređenje. Također, članovi tog istraživačkog tima prema Zakonu o lustraciji bit će također provjereni prije pristupanja radu Instituta. Osim čiste prošlosti, članovi tog istraživačkog tima neće moći biti članovima ni jedne političke opcije, kao ni obnašati javne funkcije u RH.
U osnivanju tog instituta surađivat će se sa europskim Institutima koji već godinama egzistiraju po pitanju istraživanja zločina totalitarističkih režima na prostoru EU, kako bi postigli što bolje rezultate u svom istraživačkom radu. Financiranje rada Instituta bilo bi bazirano na sredstva fondova EU i međunarodnih organizacija koje se bave ovom tematikom.
Dakle, takav Institut (po uzoru na poljski Institut nacionalnog sjećanja) bi istraživao arhive, prikupljao podatke i prosljeđivao prijave pravosudnim tijelima koje bi kasnije sastavljale optužnice protiv počinitelja kaznenih dijela u vrijeme totalitarističkog režima.
Također bi takav Institut bio zadužen za provjeru prošlosti kroz sve prikupljene podatke i arhive, svih kandidata koji pretendiraju na određenu javnu funkciju. Morali bi uz svoju prijavu i životopis, dostaviti i potvrdu Instituta kojom bi se jamčila čista prošlost kandidata na određenu javnu funkciju.
Hoće li Zakon o lustraciji biti vremenski određen?
Zakon o lustraciji provodit će se u vremenskom periodu od 30 godina. Nakon isteka od 30 godina, prestat će se sa njegovom provedbom, jer će “priroda” učiniti svoje i gotovo više ni jedan pripadnik bivšeg režima neće biti na životu.
Je li sada već kasno za ovakav zakon u Hrvatskoj?
Još nije kasno za ovakav zakon, jer još uvijek imamo bivše kadrove na istaknutim funkcijama u državi, a egzistiraju i kroz naš politički život. Omiljena floskula onih kojima provedba ovog zakona nije u interesu je upravo to kako je kasno za usvajanje takvog zakona. Važno je napomenuti kako ovo nije samo čišćenje iz javnog života pojedinaca iz bivšeg režima, nego i čišćenje jedne takve ideologije iz javnog života. U demokratskim društvima nema mjesta poklonicima totalitarističkih ideologija, naročito uzmemo li u obzir kako su se mnogi od njih danas regrupirali i u tkzv. nevladine organizacije za “zaštitu ljudskih prava”.
Treba li u Hrvatskoj provesti djelomičnu ili potpunu lustraciju?
U Hrvatskoj svakako treba provesti potpunu lustraciju, bez obzira na ime i prezime osobe nad kojom se provodi. Nema i ne smije biti nedodirljivih. Osobe koje su bile dijelom totalitarizma, ne mogu i ne smiju provoditi demokraciju i popovati nam o ljudskim pravima. Vrijeme je da raščistimo sa prošlošću, napokon stavimo točku i krenemo u izgradnju bolje budućnosti čistog obraza, kao što su to učinile mnoge europske zemlje slične povijesti.
