Starship 42 u rukama Mechazille

Dok su pojedini mediji izvještavali kako je 15. let rakete Starship završio eksplozijom prvog stupnja, u stvarnosti se dogodilo nešto mnogo zanimljivije i važnije.

SpaceX je 14. studenoga 2026. ostvario povijesni uspjeh: prvi put u povijesti uhvatio je svemirski brod Starship nakon što je obletio Zemlju i vratio se na mjesto s kojeg je lansiran.

Istina, prvi stupanj rakete nije završio planirano, ali drugi stupanj ostvario je nešto što do sada nije uspjelo nikome. Da bismo razumjeli zašto je to toliko važno, potrebno je najprije objasniti što je zapravo Starship i što SpaceX pokušava postići.

Što je zapravo Starship?

Starship je najveći i najambiciozniji raketni sustav koji se trenutačno razvija. Projektira ga američka kompanija SpaceX, koju je osnovao Elon Musk.
Njegova osnovna ideja prilično je jednostavna, ali tehnološki iznimno zahtjevna: napraviti raketu koja se može u cijelosti ponovno koristiti, slično kao što se danas koriste zrakoplovi.
Za razliku od klasičnih raketa, kod kojih se nakon lansiranja većina dijelova odbacuje i uništava, Starship je zamišljen kao potpuno višekratni svemirski transportni sustav.

Sastoji se od dva osnovna dijela:

1. Super Heavy - prvi stupanj

To je golemi donji dio rakete, visok približno 71 metar. Pokreće ga čak 33 Raptor motora koji zajedno stvaraju ogromnu potisnu silu potrebnu za podizanje rakete sa Zemlje.
Njegova je zadaća podići cijeli sustav na potrebnu visinu i brzinu, nakon čega se odvaja od gornjeg stupnja i vraća prema Zemlji.

2. Starship - drugi stupanj

To je gornji dio sustava, odnosno svemirski brod visok približno 52 metra.
Pokreće ga šest Raptor motora. Nakon odvajanja od Super Heavyja nastavlja putovanje prema orbiti, gdje može prevoziti satelite, teret, a u budućnosti i astronaute.

Upravo je Starship namijenjen za buduće letove prema Mjesecu i Marsu.
Kada su spojeni, cijeli sustav visok je približno 123 metra. To je više od većine nebodera u Splitu.

Mechazilla - toranj koji hvata rakete

Jedna od najneobičnijih karakteristika SpaceX-ova projekta nalazi se na lansirnom postrojenju u Starbaseu u Teksasu. Riječ je o golemom lansirnom tornju opremljenom dvjema masivnim mehaničkim rukama koje SpaceX naziva "chopsticks", odnosno štapići za jelo. Nadimak cijelog sustava je Mechazilla.

Umjesto da se prvi stupanj rakete spusti na tlo ili na plutajuću platformu u moru, SpaceX pokušava postići da se raketa vrati do lansirnog tornja, uspori pomoću svojih motora i zaustavi u zraku.
U tom trenutku dvije mehaničke ruke zatvaraju se oko rakete i prihvaćaju je na posebno konstruiranim prihvatnim točkama.

Dakle, raketa ne slijeće na platformu. Ona doslovno biva uhvaćena u zraku! Zašto je to važno?

Zato što se na taj način izbjegava potreba za posebnim nogama za slijetanje, transportom rakete s mjesta slijetanja i velikim dijelom logistike potrebne za njezino ponovno korištenje. Ideja je da se raketa uhvati, pregleda, napuni gorivom i ponovno lansira u što kraćem vremenu. To je jedan od ključnih preduvjeta za drastično smanjenje cijene svemirskih letova.

Povijest hvatanja prvog stupnja - od petog leta nadalje

SpaceX nije preko noći došao do ovog tehnološkog dostignuća. Prethodili su mu brojni testovi i neuspješni pokušaji.

Prvi povijesni uspjeh dogodio se 13. listopada 2024., tijekom petog probnog leta Starshipa.

Tada je prvi put u povijesti Super Heavy, nakon odvajanja od svemirskog broda, uspješno izveo povratni manevar i vratio se do lansirnog tornja. Mechazilla ga je uhvatila svojim mehaničkim rukama.

Bio je to prvi put da je jedan tako veliki raketni prvi stupanj uhvaćen u zraku pomoću lansirnog tornja.
Radilo se o boosteru (potisniku) broj 12 (B12).

Sljedeća dva uspješna hvatanja prvog stupnja dogodila su se tijekom sedmog i osmog leta:

  • 5. let - 13. listopada 2024.: Booster 12 (B12), prvo uspješno hvatanje.
  • 7. let - 16. siječnja 2025.: Booster 14 (B14), drugo uspješno hvatanje.
  • 8. let - 6. ožujka 2025.: Booster 15 (B15), treće uspješno hvatanje.

Posebno je zanimljivo da su potisnici (boosteri) B14 i B15 nakon uspješnog hvatanja ponovno korišteni.

Booster 14 ponovno je poletio tijekom devetog testnog leta, 27. svibnja 2025., dok je Booster 15 ponovno poletio tijekom 11. leta, 13. listopada 2025. To su bila prva dva slučaja ponovne uporabe već korištenih Super Heavy boostera.

Time je SpaceX praktično dokazao da njegovi prvi stupnjevi nisu samo sposobni vratiti se na mjesto lansiranja nego ih je moguće ponovno upotrijebiti.

Petnaesti let - 13. studenoga 2026.

U petak, 13. studenoga 2026., Starship je poletio sa Starbasea u Teksasu na svoj 15. probni let.

Ovaj put SpaceX je planirao napraviti nešto što do tada još nikada nije pokušano: uhvatiti oba dijela raketnog sustava.

Prvo bi se Super Heavy vratio do lansirnog tornja i bio uhvaćen mehaničkim rukama, a zatim bi se, nakon više od 20 sati provedenih u svemiru, i sam Starship vratio na isto mjesto i bio uhvaćen. Drugim riječima, cilj je bio da oba dijela rakete završe u rukama Mechazille.

Polijetanje i odvajanje prvog stupnja

Lansiranje je proteklo uspješno. Super Heavy, opremljen s 33 Raptor motora, podigao je cijeli sustav s lansirne rampe.

Nakon približno dvije i pol minute leta dogodilo se takozvano vruće odvajanje (hot staging). To je postupak u kojem motori gornjeg stupnja počinju raditi još dok je Starship fizički spojen s prvim stupnjem. Nakon toga dolazi do odvajanja i Starship nastavlja samostalni let prema orbiti.

Super Heavy je izveo manevar okretanja i započeo povratak prema mjestu lansiranja. Međutim, upravo je tu nastao problem.

Što se dogodilo s prvim stupnjem?

Potisnik je uspješno izveo manevar okretanja i ponovno pokrenuo 32 od ukupno 33 Raptor motora za takozvani "boostback burn".

To je manevar kojim raketa mijenja smjer kretanja i usmjerava se natrag prema lansirnom postrojenju.

Međutim, povratno ubrzavanje završilo je ranije nego što je bilo planirano. Prema prvim informacijama SpaceX-a, uzrok je bio alarm koji je upozoravao na premalu količinu goriva. Točan uzrok problema još se istražuje.

Zbog toga potisnik nije bio na odgovarajućoj putanji za sigurno hvatanje u Mechazillu. Njegov sustav za navođenje, navigaciju i upravljanje automatski je prepoznao da se ne nalazi u odgovarajućem položaju i samostalno prekinuo planirani povratak na lansirni toranj. Preusmjerio se prema unaprijed određenom mjestu slijetanja u Meksičkom zaljevu.

Tamo je izveo završni manevar slijetanja, a motori su se ugasili dok je potisnik još bio iznad površine mora. Nakon toga aktiviran je sustav za uništenje rakete u slučaju izvanredne situacije (Flight Termination System).

Dakle, prvi stupanj nije eksplodirao tijekom uspona niti se raspao zbog nekontroliranog kvara u zraku. Izveo je kontrolirani povratni manevar, ali nije uspio doći do tornja i biti uhvaćen. To je važna razlika koju bi trebalo razumjeti prilikom čitanja vijesti o ovom letu.

Starship nastavlja prema orbiti

Dok se prvi stupanj (potisnik-booster Super Heavy) vraćao prema Zemlji, gornji stupanj (brod-ship Starship) nastavio je let sa svojih šest Raptor motora. Uspješno je završio glavno ubrzavanje, a zatim izveo još jedno paljenje motora kako bi dosegnuo orbitu oko Zemlje na visini od oko 270 km.

Nakon ulaska u orbitu uslijedio je još jedan važan dio misije. Starship je iz svojeg teretnog prostora uspješno izbacio 26 novih satelita Starlink V3. Ubrzo nakon izbacivanja uspostavljena je komunikacija sa svim satelitima, koji su počeli podizati svoje orbite kako bi se pridružili postojećoj Starlinkovoj konstelaciji. Time je let ostvario i konkretan operativni cilj, a ne samo tehnološki eksperiment.

Više od 20 sati u svemiru

Nakon izbacivanja satelita Starship 42 je nastavio kružiti oko Zemlje. Tijekom više od 20 sati SpaceX-ov tim pratio je stanje letjelice, njezine sustave, toplinsku zaštitu i ostale ključne parametre. Plan je bio vratiti Starship na isto mjesto s kojeg je poletio. To je iznimno zahtjevan zadatak.

Za razliku od prvog stupnja koji se vraća relativno brzo nakon odvajanja, Starship se mora vratiti iz orbitalne brzine, koja iznosi približno 28.000 kilometara na sat.

Pritom mora preživjeti prolazak kroz atmosferu, tijekom kojeg se zbog trenja i kompresije zraka razvijaju ekstremno visoke temperature od oko 1600 stupanja celzijevih. Za zaštitu od topline služe posebne keramičke pločice koje prekrivaju velik dio površine letjelice.

Nakon više od 20 sati provedenih u svemiru došlo je vrijeme za povratak.

14. studenoga 2026. - povijesno hvatanje Starshipa

U subotu, 14. studenoga, SpaceX je započeo završnu fazu misije. Starship je ponovno pokrenuo jedan Raptor motor i izveo manevar izlaska iz orbite (deorbit burn). Time je usporio dovoljno da napusti svoju orbitalnu putanju i započne kontrolirani povratak prema Zemlji.

Letjelica je ušla u atmosferu, preživjevši ekstremno visoke temperature koje su se stvarale pri brzinama od oko 25 000 km/h i visinama 100-50 km.

Uspješno je izvela sve potrebne manevre i usmjerila se prema obali Teksasa.

Zatim je izvela završni manevar zakretanja, takozvani swoosh, kojim se poravnala s lansirnim tornjem. Nakon prolaska kroz oblake pojavila se iznad Starbasea.

U završnoj fazi aktivirala su se tri Raptor motora koja su omogućila okretanje letjelice u vertikalni položaj i kontrolirano usporavanje.

A onda se dogodilo nešto što do tada nitko nije uspio izvesti. Dvije ogromne mehaničke ruke Mechazille zatvorile su se oko Starshipa i uhvatile ga!

Po prvi put u povijesti jedan je svemirski brod koji se vratio iz Zemljine orbite uhvaćen mehaničkim rukama lansirnog tornja. Starship je uspješno završio svoj povratak na isto mjesto s kojeg je poletio približno 22 i pol sata ranije. SpaceX je ostvario ono što je godinama pokušavao razviti.

Zašto je ovaj uspjeh toliko važan?

Do sada je SpaceX uspio uhvatiti prvi stupanj Super Heavy tri puta: tijekom petog, sedmog i osmog leta. Međutim, gornji stupanj Starship nikada prije nije bio uhvaćen.

To je bio mnogo zahtjevniji zadatak jer se Starship vraća iz orbite velikom brzinom, mora preživjeti ekstremne temperature pri ulasku u atmosferu, a zatim se precizno vratiti do lansirnog tornja. Sada je i taj dio sustava uspješno pokazan.

Ono što SpaceX pokušava razviti nije samo još jedna velika raketa, nego potpuno novi način putovanja u svemir brzom ponovnm upotrebom raketa. Upravo je to dugoročna ideja Starshipa.

Ako se takav sustav pokaže pouzdanim, cijena lansiranja tereta u svemir mogla bi se drastično smanjiti. To bi otvorilo vrata mnogo većem broju svemirskih misija, izgradnji orbitalnih postaja, masovnom postavljanju satelita, a jednog dana i redovitim putovanjima prema Mjesecu i Marsu.

Starship je ujedno ključan dio NASA-inih planova za buduće slijetanje astronauta na Mjesec u sklopu programa Artemis.

Što je na kraju uspjelo, a što nije?

Petnaesti testni let nije ostvario sve planirane ciljeve, ali njegov rezultat nikako se ne može nazvati jednostavnim neuspjehom.

Uspješno je ostvareno:

  • Lansiranje cijelog sustava s 33 motora prvog stupnja.
  • Odvajanje prvog i drugog stupnja.
  • Nastavak leta Starshipa prema orbiti.
  • Ulazak Starshipa u Zemljinu orbitu.
  • Izbacivanje svih 26 Starlink V3 satelita.
  • Više od 20 sati leta u svemiru.
  • Uspješan manevar izlaska iz orbite.
  • Prolazak kroz atmosferu i povratak na mjesto lansiranja.
  • Prvo povijesno hvatanje svemirskog broda Starship pomoću Mechazille.

Nije ostvareno:

  • Planirano hvatanje prvog stupnja Super Heavy zbog problema tijekom povratnog manevra.

Prvi stupanj nije uhvaćen ovaj put, ali prethodno je i to više puta, ali drugi stupanj jest. I to prvi put u povijesti.

Petnaesti let Starshipa ostat će zapamćen kao trenutak kada je SpaceX napravio još jedan veliki korak prema potpuno višekratnim svemirskim letovima.

A možda će se upravo taj trenutak jednog dana smatrati početkom nove ere svemirskog prometa.

 

Zapisnici sa sjednica VK Neslanovac

U pušenju ima zlobne neučtivosti i drske asocijalnosti.
Pušači kuže zrak nadaleko i naširoko i guše svakog časnog čovjeka koji nije u stanju da u svoju obranu i sam puši.
J.W.Goethe