Mojsije je vidio Slavu Božju. I cijeli je izraelski narod promatrao Boga koji je obavijao u ognjenom oblaku brdo Sinaj. Izaija je u hramu vido Slavu Božju. Ezekiel je vido ognjena kola i na njima Onoga koji jest, zaodjenuta anđeoskim krilima. Danijel je vido Pradavnog u Slavi. Kod Lazarova groba Krist je rekao Marti da samo vjeruje i da će vidjeti Slavu Božju. Tko vjeruje, vidi! Tko ne vjeruje, ostaje u tami. Vjera vidi Nevidljivoga! Marta je povjerovala i vidjela. Vidjela je najprije mrtvog brata Lazara. Vidjela je grob. Četiri dana su prošla i već je zaudarao. Otvoriti grob značilo je osjetiti gadni smrad i ništa više.

Mojsije je bio u pustinji okružen ubitačnim narodom. Iz pećine je provrela voda i svi su vidjeli Slavu Božju. Vidjeli su da je Bog među njima. Bog je bio na djelu. Izaija je vido narod u rasulu. Bog mu se ukazao i dobio je nadu u mesijansku obnovu. Ezekiel je vidio dolinu punu suhih kostiju. Bog je djelovao i kasnije se pred njegovim očima pojavila silna vojska. Suhe kosi su oživjele i napunile se novim duhom. Danijel je vidio narod u okrutnom sužanjstvu, ali Bog je djelovao i narod se obnovio, uskrsnu na vječni život. Vidjeti Slavu Božju znači jednostavno vidjeti Boga na djelu. Marta je vidjela Boga na djelu. Njezin usmrđeni brat je zamirisao. Bio je leš! Došla je riječ: Lazare iziđi! I Lazar je izišao. Tko je to učino? Učinio je Onaj koji ga je ljubio. Kako ga je ljubio? Ljubio ga je do kraja, ljubio ga je više nego samoga sebe. Krist je izveo Lazara iz smrti, a tim je odveo sebe u smrt. Židovi su vidjeli da je čudo toliko veliko i slavno (Betanija je blizu Jeruzalema, pashalni blagdani samo što nisu započeli, Lazar i sestre su bile naširoko poznate, a čudo je odjeknulo posvuda) da im je jedino preostalo da ga ubiju. Ovaj se pravi Bogom. Židovi su rekli: on nije Mesija, on nije Bog, to znači da je lažni mesija i bogohulnik. Takav po Levitskom zakoniku zaslužuje smrt.

Krist je uskrisio Lazara i osudio sebe na smrt. U čemu je očitija Slava Božja? Do sada su svi proroci gledali Slavu Božju u velikim Božjim djelima. Svi su vidjeli čuda i po njima znali da je tu Bog. Sada se pojavljuje anti-čudo: smrt. Bog umire! Kakvo je to čudo? To je nova vrst čuda: čudo ljubavi! Jer je ljubio svoje, ljubio ih je do kraja! Znajući da je došao njegov Čas, uze kruh i reče: Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje! Svi su vidjeli da je Lazara ljubio. Gle kako ga je ljubio! Dokaz su bile suze. I zaplaka Isus! Novi dokaz su krvave getsemanske suze. Te su suze dokaz da ljubi sve nas, sve svoje. Umirem od ljubavi! Umirem od ljubavi! Ta je ljubav jača od smrti! Ta ljubav čini da smrdljivac promiriše! Svi smrdimo po ne-ljubavi. Ne ljubimo Boga niti svoje bližnje i zato smo mrtvi. Trunemo! Uskršava nas ova silna ljubav. Ona postoji! Ona je na djelu u Kristu. Gdje? Ovdje, gdje se Njegovo tijelo predaje za nas i krv prolijeva za oproštenje naših grijeha. Tajna vjere! Tko ne vjeruje, ostaje u smrti! Vjeruj i vidjet ćeš Slavu Božju. Vidjet ćeš kako po smrti i uskrsnuću Kristovu oživljuju suhe kosti. Obnavlja se naš duh, zatvoren iza hladne stijene duhovne otupjelosti. Odmaknite kamen!

Gospodine, onaj koga ljubiš, bolestan je na smrt! Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji. Lazar je bio prijatelj. Nema veće ljubavi od ove: dati život svoj za svoje prijatelje. Dati život! Daj mi život! Hoću život! Hoću biti! Biti! Hoću mirisati! Nikako da trunem i istrunem! Nikako da zaudaram! Nikako! Vapaj moga bića: Biti! Ljubiti! Za to mi je potrebna Tvoja smrt! Tvoje Uskrsnuće! O Živi! Ljubavi! Oživi me svojom smrću! Ti si svojom smrću i uskrsnućem oživio svijet! Vjerujem!

Zapisnici sa sjednica VK Neslanovac

Htjeli mi to vidjeti ili ne, organizaciju nacije nam dominantno vode samoupravni klijentelisti, partitokratski nepotisti i dominantno neznalice. Pritom nije bitno jesu li oni 'lijevi' ili 'desni'!

Davor Pavuna