Referendum o braku, manipulacija, zastrašivanje i zbunjenost
Približava se dan prvog hrvatskog narodnog referenduma u punom smislu riječi. Narod ga je zatražio, a nakon što su propali svi smutljivi pokušaji vlasti da do referenduma ne dođe, 1. prosinca 2013. narod će odlučiti jeli za to da u Ustav RH uđe definicija braka kao zajednice žene i muškarca.
Do referenduma je još 9 dana, a na ni jednoj nacionalnoj televiziji nismo vidjeli nikakvu raspravu o referendumskom pitanju, niti smo iz ijednog od glavnih medija mogli saznati što o braku i referendumu ima reći građanska inicijativa „U ime obitelji“ koja je sve pokrenula.
Jedino smo mogli vidjeti da iz svih medija, s iznimkom nekih portala, kipti otvorena mržnja, bijes, podcjenjivanje i vrijeđanje svih koji se usuđuju misliti da je brak zajednica muškarca i žene i koji su spremni tako zaokružiti na referendumu. Proglašava ih se nedemokratima, nazadnjacima, katolibanima, katoličkom gamadi, prljavim pokretom itd…. U javnosti se naprosto natječu tko će težim riječima okarakterizirati pristalice referenduma.
Vesna Pusić: Bez obzira kakvo mišljenje imate, glasujte onako kako vam ja kažem!
Prednjače mnogi dužnosnici, predsjednici, prvi potpredsjednici, ministri, pomoćnici i ini. Nama je za uho zapela izjava Vesne Pusić koja je rekla zapravo ovako: Bez obzira kakvo mišljenje imate, glasujte onako kako vam ja kažem!? Činilo se da je to bio lapsus, ali vrijedna ministrica je istu izjavu ponovila više puta u različitim prilikama. Dakle, nemojmo misliti svojom glavom, nego zaokružimo ono što kaže Pusićka.
Sva pravila elementarne ljudske pristojnosti dužnosnici su prekršili, a o normama demokratskog ponašanja u slučaju referenduma da ne govorimo.
„U ime obitelji“ uputili su poziv javnoj televiziji da im omogući javno iznošenje stavova o referendumu, te ih obavijesti u kojim emisijama i kada će to biti omogućeno. Bojimo se da od toga neće biti ništa, jer HRT prednjači u napadima na pobornike i posebno inicijatore referenduma.
Uz rame HRT-u je i medijska kuća EPH koja svima nama duguje 600 milijuna kuna, a svaki dan pljuje po onima koji drukčije misle i tako promovira toleranciju. Zato su neki pozvali na bojkot izdanja EPH, posebno Yutarnjeg lista a neki predlažu da se od Nina Pavića traži da napokon plati svoj dug državi, pa onda neka pljuje po kome želi.
Vidimo da na jednoj strani stoje Predsjednik, Vlada, mnogobrojne tkzv. „nevladine“ udruge i svi mediji osim par katoličkih, a na drugoj skoro cijeli narod. Ovi prijepori su nam dobro došli jer su uglavnom sve maske pale, pa ćemo svi bolje promisliti hoćemo li izlaziti na izbore ili neizlaženjem dopuštati da nam zemlju vode sa podrškom 23% birača.
Tako se nadamo da ćemo u najvećem mogućem broju izići i na predstojeći referendum o braku te pokazati ovima nabrojanima, što narod misli o njihovom podcjenjivanju našeg razuma.
Hvala Bogu, u Neslanovcu većina ljudi je sačuvala zdrav razum, usprkos neviđenom medijskom pranju mozga, a baš zahvaljujući poludjelim medijima mnogi su se vratili zdravu razumu.
Zato pozivamo sve da iziđu na referendum i izaberu po zdravoj pameti! Važno je da potičemo jedni druge kako bi nas što više izišlo na referendum, da se ne bi dogodilo da opet manjina od 23% odluči u ime nezainteresirane većine koja ne želi iskoristiti svoje demokratsko građansko pravo odlučivanja.
Kao poticaj zbunjenima i neodlučnima prenosimo riječi Pape Frane iz 2010. kada je bio nadbiskup Buenos Airesa:
„Nije posrijedi pitanje puke terminologije ili formalnih konvencija koje se odnose na neki privatan odnos, nego obaveza antropološke naravi. Bit ljudskog bića teži zajednici muškarca i žene kao uzajamnom ostvarenju, kao pažnji i skrbi, i kao prirodnom putu radi prokreacije. To braku pridaje društvenu transcendenciju i javni karakter. Brak je prije države, te je temelj obitelji, društvena ćelija, prethodi bilo kojemu zakonodavstvu, a prethodi i samoj Crkvi.
Nije isto brak (oblikovan za muža i ženu) i zajednica dviju osoba istoga spola. Razlučiti ne znači diskriminirati nego poštivati, razlikovati radi razaznavanja znači vrednovati na pravi način, a ne diskriminirati. U doba kada naglašavamo bogatstvo pluralizma te kulturalne i društvene razlike, proturječno je minimizirati temeljne ljudske razlike. Otac i majka nisu jedno te isto. Ne možemo poučavati buduće naraštaje da je jednako razviti projekt obitelji preuzimajući obavezu stabilne veze između muža i žene ili živjeti zajedno s osobom istoga spola.
Pazimo da nam se ne dogodi da, nastojeći istaknuti i bdjeti nad zahtijevanim pravom odraslih, ne gurnemo u stranu prioritetno pravo djece (koja jedina moraju biti privilegirana) da računaju na model oca i majke, da imaju tatu i mamu.“
