ZAGRLJENI
- Detalji
- Kategorija: Kristova neodoljivost
- Autor don Šimun Doljanin
- Pregledi: 2227
U potrazi za sadržajem uskrsnuća, Kristova i našega, možemo se zaustaviti na Josipu Pravednom. Krist je tumačio učenicima bit uskrsnuća na osnovu Pisama. Prva mu je riječ uvijek bila Mojsije, tj. prvih pet knjiga Pisma. Najznačajnija je, bez sumnje, prva knjiga Pisma. U njoj se proročki promatra početak svega, smrt svega i navještaj novoga stvaranja. Uskrsnuće je temeljeno novo stvaranje. Sve stvoreno je potpalo pod ispraznost. Bog je sve podvrgao ispraznosti da se svima smiluje. Novo nastaje na temelju smilovanja i milosrđa, praštanja. Sve je bilo dobro, čak i vrlo dobro, dok nije ušla smrt u svijet. Smrt je ušla đavolskom zavišću. Bog je bio velikodušan. Sve je stvorio da se množi i da nadopunja jedno drugo. On nije škrti i ljubomorni bog koji ističe sebe držeći drugoga u siromaštvu. Sve je obilno i preobilno. Kada je na scenu nastupilo sumorno i zavidno biće, u svijet je ušla zavist. Jedno biće umanjuje drugo da bi ono bilo veće. S tim se sve obrušilo u smrt i ništavilo. Đavao je umanjio čovjeka. Čovjek umanjuje drugog čovjeka i sva bića oko sebe. Tako svi živimo u trajnom umanjivanju. Sve je obilježeno kompleksom manje vrijednosti (Adler). Taj kompleks liječimo na krivi način, umanjujući druge. Eva je kriva! Zmija je kriva! Svi su krivi: tako opravdavam sebe.